Lile

Letnje svetkovine kod balkanskih Slovena upotpunjene su obrednim bakljama. One bi se najčešće pravile umetanjem kore trešnje ili breze u rascepljeni vrh motke, a zatim bi se dodavale slama i smola, kako bi bolje gorele. Ovako napravljena baklja nosila je različite regionalne nazive: olalija, oratnik, vrteška ili mašala, dok je najrasprostranjeniji naziv lila. Prema tome će i čitav niz obrednih radnji biti nazvan lilanje. Ovim prenosivim plamenovima nastoje se proslediti zaštitničke i pročišćivačke osobine ognja. Učenici svetkovina lile bi zapaljivali na vatri kresa, a zatim bi ih nosili oko kuća, obora, njiva, pa čak i čitavih sela. Nakon čega bi se lile pobadale u polja i vrtove gde će biti ostavljene da dogore. Sve sa namerom da svoja domaćinstva ispune snagom vatre.