Rasparčavanje

U usmenom predanju sve tri grane slovenskih naroda nailazimo na istovetnu, jezivu zagonetku. Ona je sačuvana među redovima jedne češke pripovetke u kojoj se govori o nadmetanju dva kraljevića za ruku mlade kraljevne, prilikom čega jedan prosac usmrćuje drugog. Kraljevna od tela ubijenog pravi različite predmete a zatim proscu ubici postavlja, pokazaće se, nerešivu zagonetku:

“Na lásce sedím, na lásku hledím, láskou se ovíjím, z lásky ti připíjím.”

(Katičić, 2010, 396.)

U sličnom obliku postavljeno pitanje je zabeleženo na južnoslovenskom prostoru. Sada slovenačko kazivanje, govoreći o ženi koja je svog dragog ubila i raskomadala načinivši od njega predmete, donosi sličnu zagonetku:

“Ko sedim zaljubljeno sedim;

ko gledam, se zaljubljeno gledam;

ko pijem, zaljubljeno pijem.”

(Katičić, 2010, 397.)

I kod Istočnih Slovena nailazimo na ovakvo propitivanje. Ruska balada spominje mladića koji se narugao devojci za šta biva surovo kažnjen. Ona, nakon što je od delova njegovog tela izradila predmete dalje govori:

“Задаю им загадку - не отгадливую:

»Ой, я на милом сижу, я милого гляжу,

милым подчиваю.«”

(Katičić, 2010, 395.)

Iako su u pitanju posve različiti sadržaji usmenog narodnog stvaralaštva, upečatljivo je da u njima zatičemo gotovo istu zagonetku. Sličnosti idu do te mere da je očuvana istovetna rima (sedím/hledím, sedim/gledam, сижу/гляжу). Zanimljivo je da na ovu zagonetku nailazimo ne samo u folkloru Slovena već i kod drugih evropskih naroda, od Grčke do Engleske. Iako zabeležena u različitim književnim oblicima svi oni spominju žensku osobu koja u vidu zagonetke govori o raskomadanom voljenom. Možemo promišljati o važnosti ove zagonetke koja je očuvana od zaborava odenuvši se u različite radnje pripovetki. Odgovore, makar za slovenski prostor, možda nudi ruska predaja koja značajno osvetljava ovaj događaj kada jednu od pesama sagledamo u celini:

“U nas na ulici, u nas na širokoj,

aj ljo, ljo, ljo, aj ljo, ljo, ljo, ljo, ljo, ljo!

(Pripjev se ponavija poslije svakoga stiha.)

U nas na sočnoj travi, u nas na zelenoj,

mlad junak je djevojčicu obeščastio,

ljubio, milovao i za ruke hvatao,

prstene skidao pozlaćene.

Otišavši od nje, stao se je podsmjehivati,

stao se je podsmjehivati, ismijavati:

»Kad bi ta djevojka za mene bila,

za mene bila i smatralo se da je za mene,

smatralo se da je za mene dobroga junaka,

privezao bih ja nju za krevetac,

za krevetac, za dubovu dasku,

ostala bi ona svu noć,

svu noć, svu tamnu,

gledala bi ona niz nebo,

brojala bi ona guste zvijezde.«

- »Ej, dobro, dobro,dobri junače!

Odsmijat ću ja tebi sve ismijavanje,

iščuđavat ću se nad svim čudesima.

U mene su dva rođena brata,

dva rođena brata i dva nerođena.

Oj braćo moja, vi rođena!

Oj, pođite u konjušnicu,

oj uzmite konja sivoga,

konja sivoga, sive grive,

sive grive, bijelih kopita

i ubijte ga na pol vrste,

na pol vrste do polusmrti.

Dovezite mi njegovo bijelo tijelo,

bijelo tijelo, junačko,

junačko, ludo odvažno.

Iz ruku, iz nogu smostit ću krevetac,

iz njegovih rebara moste ću pomostiti,

iz kose njegovih sljepoočica nasukat ću fitilje,

iz njegova mozga salit ću svijeće,

iz njegove masti natopit ću salo,

postavit ću svijeću pred krevetac:

»Gori, moja svijeća, i ne gasi se,

plači njegova majčice i ne umukni.

- Sestrice moje, vi drugarice!

Što je to takvo: po milom hodim,

po milom hodim, na miloga gledam,

preda mnom mili gori kao svijeća?«

Njegova sestrica se odazvala:

‘Eh mi smo njemu govorili,

ne hodi dugo navečer,

dugo navečer u zabran.”

(Katičić, 389-390.)

Razaznaje se mesto spoja mladih, sočna zelena trava u dobro poznatom lugu. Saznajemo da mladić nakon što je dobio šta je želeo ismeva i napušta devojku, za šta mu se ona sveti. Vidimo i da je on izjednačen sa konjem, u njemu tako prepoznajemo proletnjeg konjanik koji svojim hodom donosi plodnost. Tada bi u onoj koja se naslađuje smrću mogli videti mračno lice njegove saputnice, koja nakon ovog čina i sama postaje smrtonosna. Ovo ubistvo i rasparčavanje tada bi dodatno povezalo mladića i žito koje niče sa konjanikovim dolaskom, jer će i ono biti požnjeveno a zatim pretvoreno u hleb, pogaču i druge proizvode.