Srebrni car
Kategorija: Stvorenja, Verovanja
Pod ovim imenom podrazumeva se biće htonskih karakteristika, o kojem nam najdetaljnije govore predanja iz Istočne Srbije.
U različitim krajevima rudari su ga poznavali još pod imenima: zemski duh, zemaljski duh, podzemni duh, rudarski car ili čuvar, jamski ćosa, divlji čovek, kao i perkman [Bergmann]. Poslednji od tih naziva došao je na ove prostore sa nemačkim rudarima u srednjem veku, koji su sa sobom doneli i svoja verovanja o patuljcima, pa nije sasvim jasno razgraničeno šta je to što je njihovim prisustvom izmenjeno u domaćim legendama.
Srebrni car je u većini priča zamišljan kao srebrni, ili beli čovečuljak, na kog se moglo naići duboko u hodnicima rudnika kako se sija „kao jarko Sunce“. U zavisnosti od ophođenja rudara prema utrobi Zemlje, on ih je nagrađivao ili kažnjavao, tako što bi poplavio rudnike prizvavši kopnene vode u pomoć.
Ovo gospodarenje nad rudinm bogatstvima stavlja ga u vezu sa bogom Velesom, čija je jedna od glavnih funkcija upravo nadzor nad svim zemaljskim blagom.
Literatura:
- Александар Лома - „Interpretation Slavicae: Some Early Mythological Glosses“, Studia mythologica Slavica 1, Љубљана/Писа, стр. 45–53, 1998
- Веселин Чајкановић - „О врховном богу у старој српској религији“, Просвета, Београд, 1994
- Тихомир Ђорђевић – „Сребрни цар“, „Гласник Етнографског музеја“, књига 7, Београд, 1932
- Милиленко Филиповић - „Сребрни цар“, „Гласник Етнографског музеја“, књига 8, Београд, 1933
